TKO JE VILIM KARLOVIĆ?

UHBDR KASTAV organizira u nedjelju, 25.11.2018, godine, sa početkom u 12,00 sati- u Gradskoj vijećnici Grada Kastva predstavljanje knjige Vilima Karlovića : “ PREŽIVIO SAM VUKOVAR I OVČARU”.

Tko je Vilim Karlović? Sportaš i publicist, hrvatski branitelj i sudionik obrane Vukovara, umirovljeni satnik Hrvatske vojske. Jedan je od sedmorice preživjelih sa stratišta Ovčara a svoja svjedočanstva o stradanjima poslije pada Vukovara opisao je u knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru”.

Njegov dvije godine mlađi brat Antonijo, koji je također sudjelovao u Domovinskom ratu, 21. rujna 1991. godine teško je ranjen u obrani Petrinje i zarobljen u povlačenju, nakon čega mu se gubi svaki trag. Njegovi posmrtni ostatci pronađeni su 2012. godine u masovnoj grobnicu u selu Taborište pored Petrinje.

Rođen je 27.listopada 1970.godine a u obranu suvereniteta Republike Hrvatske, u 1. brigadu Zbora narodne garde, dragovoljno pristupa 10. kolovoza 1991. godine. Poslije kraće obuke, Karlović se sa suborcima iz postrojbe uključuje u borbe na Banijskom bojištu. Krajem rujna 1991. godine s dijelom postrojbe upućen je na istočnoslavonsko bojište, u obranu Vukovara gdje ostaje do posljednjeg dana, to jest do konačnog pada Vukovara.

Nakon pada Vukovara, zarobljavanja pa preživljavanja strijeljanja na Ovčari i masakra na Veleprometu odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. U jednom od zloglasnijih srpskih zatvora za ratne zarobljenike prolazi najgore torture, mučenja i zlostavljanja kojima odolijeva zahvaljujući velikoj duhovnoj i tjelesnoj snazi kao i vojničkoj disciplini. Na slobodu je pušten nakon točno 6 mjeseci, razmjenom ratnih zarobljenika. O događajima na Ovčari i u Vukovaru nekoliko puta je svjedočio u Den Haagu u postupcima protiv Slavka Dokmanovića, Vojislava Šešelja i tzv. Vukovarske trojke, Mrkšić-Šljivančanin-Radić. Osim u Den Haagu, svjedočio je dvaput i u Beogradskom procesu kao svjedok obrane dvojice pripadnika Šešeljevih četnika koji su ga spasili iz kuće u kojoj je mučen jer su i oni bili optuženi za zločine na Ovčari.

U listopadu 1992. godine vraća se u postrojbu i priključuje borbama na Južnom bojištu. Za budući razvoj svoje vojne karijere zaslužnim smatra svojega tadašnjeg zapovjednika Darka Katušu. 1993. godine sudionik je u vojno-redarstvene operacije „Maslenica“. U travnju 1995. uspješno završava školovanje na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ u Zagrebu, a već u svibnju sudjeluje u vojno-redarstvenoj operaciji „Bljesak 95“. Tijekom kolovoza iste godine aktivno sudjeluje u operaciji „Oluja 95“ na Banovini, Kordunu, Lici i Pounju. Djeluje u skupini koja se prva spaja sa snagama Armije BiH na Tržačkim Raštelima. Sudionik je i posljednje višednevne vojne operacije „Una 95“ u rujnu 1995. godine.

1999. i 2000. aktivno sudjeluje u prilagodbi Hrvatske vojske novom ustroju NATO-ve organizacije. Za postignute rezultate izvanredno je promaknut u čin djelatnog satnika pješaštva. Krajem 2000. godine obnaša dužnost zapovjednika bojne i ustrojava postrojbu za mirovne vojne operacije pod zapovjedništvom UN-a i NATO-vih snaga.

Iako jedan od najperspektivnijih mladih časnika HV-a , razočaran novonastalim okolnostima, satnik Karlović, 2003. godine podnosi zahtjev za umirovljenje i ubrzo odlazi u mirovinu.

Za aktivno sudjelovanje te doprinos u obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, kao i za rad u mirnodopskim uvjetima satnik Karlović u više je navrata odlikovan najvišim državnim odlikovanjima i nagradama od zapovjednika postrojbi, zbornih područja, načelnika glavnog stožera i Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana.

Izvor: Večernji list